Projekcije plesnih filmova Borisa Charmatza u sklopu Plesnih dodataka – novog programa ZPC-a

Zagrebački plesni centar predstavlja prvi ciklus svojeg novog umjetničkog programa –  Plesni dodaci koji donose jedinstven spoj razgovora i projekcija, uz plesne filmove, snimke predstava i dokumentarce posvećene plesnoj umjetnosti. Program uključuje i portrete koreografa i autora koji su oblikovali suvremenu plesnu scenu i ostavili neizbrisiv trag na njezin razvoj. Osim što istražuje suvremene tendencije u plesu i kazalištu, program otvara prostor za dijalog o plesnoj umjetnosti u širem društvenom i povijesnom kontekstu.

Osim uživanja u samim projekcijama, Plesni dodaci imaju i važnu edukativnu dimenziju – zamišljeni su kao platforma za ljubitelje plesa, studente, umjetnike i stručnjake, pružajući uvid u suvremeni ples kroz filmski medij. Cilj je ne samo educirati, već i inspirirati, povezujući  prošlost, sadašnjost i budućnost plesa te potaknuti razgovor o njegovoj ulozi u današnjem društvu. Plesni dodaci pozivaju plesne stručnjake u goste, a prije svake projekcije održava se razgovor koji produbljuje kontekst i značaj prikazanog sadržaja.
U sklopu prvog ciklusa Plesnih dodataka, Zagrebački plesni centar donosi projekciju plesnih filmova Borisa Charmatza – Les Disparates i Levée te razgovor o njegovu radu, i to 20. ožujka od 20 sati. Boris Charmatz je poznat po svojem inovativnom pristupu plesnoj umjetnosti i redefiniranju granica scenskog izraza te po radovima koji istražuju kolektivne pokrete, spontanost i odnos tijela i prostora, a njegova djela često uključuju elemente improvizacije i društvenih istraživanja. Prije projekcije filmova bit će održan razgovor s Ivom Nerinom Sibilom, plesnom kritičarkom i kuratoricom, Katjom Šimunić, plesnom istraživačicom i teoretičarkom te Alexandrom Madsen, plesnom umjetnicom, dramaturginjom i kuratoricom programa u ZPC-u.

O FILMOVIMA /
Les Disparates
Prema originalnoj koreografiji Dimitrija Chamblasa i Borisa Charmatza.
Plesni komad Les Disparates, drugi rad plesnog dua kojeg čine Boris Charmatz i Dimitri Chamblas, nastao je za vrijeme festivala Nouvelles Scènes održanog 1994. u Dijonu.
Vesela i nostalgična, ova koreografija za plesača i skulpturu u izradi Tonija Granda evocira slomljena „plesna stanja“: neprijateljske želje izvođača i isprekidani tjelesni nacrti… predstavljeni su bez pauze.
Dance of the Disparates
EGALE
angažirani ples oblikovan patosom
VERSUS
praćen i distancirani ples
VERSUS
ples isprekidan uspomenama na zabave.

“Pred okom kamere Césara Vayssiéa 1999. godine, komad Les Disparates nije postalo „video-ples“, plesni film ili mjuzikl, već empirijski i intuitivan kratki film. Film omogućava integraciju plesa u stvarnost, korištenje njegovih raznolikih izražajnih oblika, poput neobičnih kodova obične priče. Film već dugo govori. Les Disparates je zvučni film, ali bez izgovorenih riječi. Bez dijaloga, film često zadržava tragove kazališnog vokabulara: pribjegava grimasama izraza kako bi ga se čulo. Osim toga, snaga slike, moć kadriranja, višestrukost kuteva gledanja, i kretnje proizvode značenje. Koreografija Borisa Charmatza i Dimitrija Chamblasa može se promatrati kao suvremena inačica takvog načina bivanja u slici. Već je izašla iz okova plesa, riješila se plesačeve maske, spaja paletu filmskih emocija, ili bolje rečeno nepatvorenih i čistih emocija, od smijeha do grimase, od težine osjećaja do lakoće tijela, u svakom slučaju vlastitog. U pitanju je apstrakcija filmske priče.”
César Vayssié

Trajanje: 22 min

Levée
Redatelji: Boris Charmatz i César Vayssié
Iz Levée des conflits Borisa Charmatza:
Labirintsko djelo, izgrađeno na dugačkom kanonu pomičnih gesta, Levée des conflits je predstava koju je nemoguće prikazati u cijelosti; koreografski isječak sastavljen od 25 istovremenih gesta, koje nijedne oči ne mogu uhvatiti odjednom. Umjesto da snimkom nastoji dočarati nešto od ovog perceptivnog iskustva, César Vayssié odabrao je snimiti film koji se opire klasifikaciji i funkcionira na razmeđi između apstraktnog uranjanja, dokumentarca, i žanrovskog filma. Sniman u njemačkom Ruhru, na rudarskoj lokaciji Halde Haniel – golemoj gomili troske spiralnog oblika – njegov film ples uvodi u zonu neodređenog, na granici između znanstvene fantastike i antropologije.

Ostavljeni u ovoj mjesečevu krajoliku, plesači se doimaju podvrgnuti entropiji pokreta, uhvaćeni u petlju ubrzanja osjeta: umor, ponavljanje i grčevita borba s materijom pokreta, uvećani ispod povećala, stvaraju kaos suprotstavljenih fizičkih stanja. Prekriveno ugljenom prašinom, oko kamere probija se kroz tu pokretnu masu i u fragmentima otkriva likove u ovoj neobičnoj ceremoniji –  bez druge svrhe do li iscrpljivanja oblika i sila. Što se tu ima za vidjeti? Iz kojeg očišta promatrati? Je li to spontano zabilježen obred, ekstremni “flashmob”, rudarski pokret, ili efemerni spomenik, vidljiv samo iz zraka?

Krećući se od zbunjenosti do pogleda s visine, od znoja do strukture, kamera nam omogućuje uvid u skicu organskog i matematičkog stroja po zamisli Borisa Charmatza: “trajni i beskonačni ples, na crnoj planini Halde Haniel, za čovjeka koji ga je stvorio.” Gilles Amalvi

Trajanje: 14’22” (u projekciji) ili prikazano u kontinuiranoj petlji

Izvođači: Or Avishay, Eleanor Bauer, Matthieu Barbin, Magali Caillet-Gajan, Ashley Chen, Sonia Darbois, Kerem Gelebek, Peggy Grelat-Dupont, Gaspard Guilbert, Christophe Ives, Dominique Jégou, Lénio Kaklea, Jurij Konjar, Élise Ladoué, Maud Le Pladec, Catherine Legrand, Naiara Mendioroz, Andreas Albert Müller, Mani A. Mungai, Élise Olhandéguy, Qudus Onikeku, Felix Ott, Annabelle Pulcini, Simon Tanguy
Snimanje i montaža: César Vayssié
Asistentica koreografije: Anne-Lescop
Zvuk: Olivier Renouf
Inspicijent: Fabrice Le Fur
Garderobijer: Stefani Gicquiaud
Pilot: Holger Lubbe
Strojar helikoptera: Thomas Lempke
Helikopter: Heli NRW
Oprema za snimanje: Loca-images
Postprodukcija: Firm
Produkcija: Muzej plesa / Sandra Neuveut, Martina Hochmuth, Amélie-Anne Chapelain.
Muzej plesa / Nacionalni koreografski centar Rennesa i Bretanje.
Režija: Boris Charmatz.
Udruga koju financijski podupire Ministarstvo kulture i komunikacija (Regionalna uprava za kulturna pitanja / Bretanja), Grad Rennes, Regionalno vijeće Bretanje i Glavno vijeće Ille-et-Vilaine.
www.museedeladanse.org
Koprodukcija: Same Art. Producenti / Dimitri Chamblas i Amélie Couillaud.
Zahvale: Yves Godin i svi suradnici predstave Levée des conflits, posebno plesači Nuno Bizarro, Matthieu Burner, Olga Dukhovnaya, Olivia Grandville, Taoufiq Izeddiou, Thierry Micouin, Fabrice Ramalingom, Nabil Yahia-Aïssa.
Heiner Goebbels, umjetnički direktor i Marietta Piekenbrock, te Andreas Dietmann, André Schallenberg, Stephanie Funk, Albrecht Grüss, Christiane Schmitz i cijeli tim Međunarodnog festivala umjetnosti Ruhrtriennale.
Michael Sagenschneider i Bernd Lorscheidt – RAG Aktiengesellschaft.
Alban Teurlai, Thierry Demaizières, Léo Monnet – Falabracks.
Matthieu Goeury, selektor programa izvedbenih umjetnosti, Kunstencentrum Vooruit, Gent.

Snimano 23. kolovoza 2013. na lokacijama u Halde Hanielu, u Bottropu (Njemačka), uz ljubazno dopuštenje Međunarodnog festivala umjetnosti Ruhrtriennale i RAG Aktiengesellschaft.

O SUDIONICAMA RAZGOVORA /
Katja Šimunić / Nakon završene Škole za balet i ritmiku/odjel za ritmiku i ples diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i magistrirala teoriju plesa na Sveučilištu Pariz 8 u Francuskoj. Plesna praktičarka (koreografkinja i plesačica) i teoretičarka (nezavisna istraživačica, među ostalim je bila urednica u časopisu za plesnu umjetnost Kretanja od 2002.-2017. te autorica i urednica emisije Slušanje plesa u produkciji Hrvatskog radija/Trećeg programa od 2022. -2025.). Analizira ples transdisciplinarno, supostavljajući ga drugim umjetnostima, medijima i diskursima.

Iva Nerina Sibila / Nakon školovanja u suvremenom plesu na Northern School of Contemporary Dance u Leedsu, UK, magistrirala je na Akademiji za umjetnost i kulturi u Osijeku. Od 1995. djeluje kontinuirano na hrvatskoj i međunarodnoj plesnoj i izvedbenoj sceni kao umjetnica, edukatorica i kritičarka. U brojnim projektima radi na dostupnosti i vidljivosti plesnih sadržaja, istraživanju emancipacijskih potencijala plesne edukacije te pozicioniranju plesa u širem društvenom kontekstu. Trenutačno radi u kuratorsko-produkcijskom timu ANTISEZONE, vodi umjetničke programe Plesnog centra TALA i predaje na Plesnom odsjeku ADU u Zagrebu i na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.