ZVUČI KAO PAPAR

Vokalno-dramska predstava koja u rad s izvođačima ulazi kroz analizu trenutaka krika kojeg osjećamo, kojeg svaki izvođač osjeća unutar i izvan sebe kad empatijski pogleda na svijet.
Vokalna igra, odjekivanje i osluškivanje u prostoru, niz intimnih iskaza, niz umnažanja kroz osluškivanje, slušanje i razumijevanje drugoga. Promatranje kroz kožu.
Tjelesnost kolektivne ženske psihe oblikovane uvidima i predviđanjima koja se osjećaju, doživljavaju, znaju, koja mogu biti opasna, bolna i ljekovita, koja mogu donijeti mir, ili barem smiraj, razumijevanje, usprkos raspadanju.

Predstava je atmosferska, zvučno delikatna, kijaroskuro osvjetljena, neverbalno vokalna uz vrlo malo riječi. Izvođači prolaze dvostruki igru – kolektivno promatraju daljinu i blizinu te izvode krhke individualne pripovjesti

Brkata žena sjedi u centru scene na niskoj stolici, puši lulu, tišina, promatranje. Sve se događa onako kako treba biti. Ona zna. Ponekad se događa da je nešto prene. Ne čudi se.

Autorica projekta: Marina Petković Liker
Koreografkinja: Silvia Marchig
Izvođači: Silvia Marchig, Dijana Vidušin, Fabijan Komljenović, Filip Lugarić, Lovro Rimac, Urša Raukar, Agota Vitkay Kucsera, Alma Ferović-Fazalić
Autorica i redateljica: Marina Petković Liker
Dramaturška suradnja: Maja Sviben
Oblikovanje scene i kostima: Ana Paulić
Oblikovanje svjetla: Saša Fistrić
Oblikovanje zvuka: Luka Gamulin
Suradnice za pripremu pjevačkih dionica: Alma Ferović-Fazlić i Agota Vitkay Kucsera

Produkcija: Četveroruka
Financijska podrška: Gradski ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske