TRANSFORMERI 3

Što se događa kada ekran i kamera postaju komunikacijskim alatom plesa s drugima, ali i sa samim sobom, pokušavamo odgovoriti u duetu Ide Jolić i Marina Lemića. Koristeći se tehnološki pametnim uređajima i platformom za videosastanke, suprotstavljamo tijela u pokretu kamerama i ekranima, što stvara ritmizirani razgovor.
Tehnologija postaje interaktivnom potporom u komunikaciji dvaju tijela na pozornici. Korelacija odnosa izvođača s ekranima i kamerama stvara sukob stvarnosti i rascjepljuje njihov odnos dok istovremeno flertuje s mijenjanjem percepcije viđenoga i stvarnoga.
Ogledavanje u zaslonu, namještanje najbolje strane, što se vidi, a što iskrivljuje, zrcaljenje u drugome, potom u sebi mijenjaju percepciju tijela i stvaraju razlomljeni ples tijela i ekrana za publiku. Simbioza ekrana, kamere i tijela stvara povezanost i interaktivnost pokreta u korelaciji s promatranim. Kompaktna projekcija oduzima pogled od stvarnog izvođača na sceni i stvara apsurdnost gledanja plesa uživo putem projekcije.

Projekt Transformers 3 nastavlja istraživanje pokreta, ekspresije i glasa, ovog puta korištenjem tehnologije koja utječe na komunikaciju, ograničavajući je i distorzirajući. Duet istražuje kako digitalno okružje zamjenjuje živi kontakt i komunikaciju između stvarnih osoba. Ideja se razvila promatranjem sve učestalijeg korištenja tehnologijom u svakodnevnoj komunikaciji te društvenih mreža kao jedinog reprezentacijskog kanala vlastite persone.