

PLAYING REALITY
Uzimajući dječje igre kao ishodišni istraživački materijal, plesna predstava Playing Reality nastaje na sjecištu igre i izvedbe, zaigranosti i plesa, igrivosti i performativnosti. Autorski tim predstave tijekom procesa rada bio je s jedne strane posvećen koreografskoj analizi formalnih aspekata pojedinih igara, njihovih varijacija, iznimaka i pravila, a s druge se strane bavio uplivanjem u afektivni svijet dječjih igara i atmosfere u kojoj se one odvijaju, preispitujući pritom neprestano reperkusije njihove transformacije u izvedbeni odnosno plesni materijal. Pantomima, skrivač, twister, gumi-gumi, pokvareni telefon, graničar, skakavac i brojne druge, često zaboravljene, katkad izmišljene igre tako su postale plodno tlo za konstruiranje modularne matrice koja funkcionira kao neka vrsta igraće mašine koja u dinamičnu tijeku pred publiku dovodi kratke, katkad bljeskovite, katkad neprepoznatljive, sekvencije građene od apstrahiranih elemenata pojedinih igara. Napetost iščekivanja konačna ishoda igre, pobjede ili poraza pritom je suspendirana i zamijenjena drugom vrstom izvedbene napetosti koja se gradi postupnom akumulacijom raznolika materijala koji u progresiji nudi sve kompleksniju rekonstrukciju svijeta igara.
***
Autorski tim okupljen na projektu Playing Reality čine umjetnice i umjetnicu veoma raznolika autorskog iskustva i umjetničkog senzibiliteta i svaki je od njih u projekt unio dio vlastitih perspektiva. Povezani raznim prijašnjim pojedinačnim i grupnim suradnjama, ali i prijateljstvima, okupili su se kao tim koji istražuje i analizira pitanja igre, zaigranosti i igranja putem različitih modusa funkcioniranja. Zajedno su bili na dvije međunarodne rezidencije, u Češkoj i Švedskoj, a predstavu su dovršili u Zagrebu… pritom su se malo igrali i mnogo radili, i naučili svašta novo o plesu i kazalištu, o igrama i jedni o drugima.
Jasna jako voli plesati, ali jako rijetko je na sceni. Davorka i Koraljka tijekom odrastanja stalno su se igrale zajedno. Martina pleše od svoje pete godine, a posljednje četiri godine i sa svojim sinom. Nastja se podjednako voli igrati plesom i glazbom, ali u dvorani je veoma ozbiljna. Filipa se najviše voli igrati u svojoj mašti. Mia se smije i kad gubi u igri. Stella se igra materijalima i neizmjerno se veseli kad ugleda gumi-gumi. Saša svijet vidi u raznolikim bojama. Neno je glazbenik i najviše se voli igrati sa svojom kramom.
Ideja: Koraljka Begović
Koncept i dramaturgija: Jasna Jasna Žmak
Koreografija i izvedba: Filipa Bavčević, Koraljka Begović, Nastasja Štefanić, Mia Zalukar / Martina Tomić
Glazba: Nenad Kovačić
Oblikovanje svjetla: Saša Fistrić
Umjetničke savjetnice: Davorka Begović i Martina Tomić
Kostimografija: Stella Leboš
Grafičko oblikovanje: Ana Kunej