Objekt u subjekt prelazi #kralježnica
Tema predstave jest tijelo. Već dugi niz godina bavim se totalnim kazalištem tijela, prisutnošću i multipliciranju intro(impro)spekcija. Kreiram prostorno-vremenske događaje kojima tvorim vlastiti jezik samim procesom i načinom izvedbe. Zanima me razvijanje nematričnog sustava u kojem izvođač izvršava radnju ili čin koji nije opterećen jasnim i logičkim, simboličkim ili fikcionalnim značenjem.
Svjetlo i zvuk nisu podređeni koreografiji već paralelno postoje i razotkrivaju svoje mogućnosti. U suradnji s dizajnerom svjetla Marinom Frankolom i Miodragom Gladovićem, majstorom zvuka, zajedno smo kreirali performativan sadržaj pred gledateljima. Marino koristi software koji vrši konverziju audio signala u svjetlosne impulse, dok Mijo koristi audio zapis i mikrofon koji bilježi informacije mog krvotoka, kretanja plućnih kontejnera, rastezanja kože kroz frekvencije prostora u kojem se nalazimo.
..iznimno zanimljiv rad Objekt u Subjekt prelazi #kralježnica.. Meni je sjajno kako to svoje tijelo polako i minuciozno otkrivaš, pokrećeš, savladavaš artikulaciju, pa prostor u širinu i konačno u visinu: ta famozna vertikala (između zemlje i neba) koju ti na trenutak, uz veliku vještinu i koncentraciju osvajaš svakako nosi svoju jaku simboliku… Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr
..Predstava je dosljedna u svojoj vizualnoj čistoći.. Kraj predstave sadrži poslasticu za gledatelje.. tanke prozirne plastične niti koje poput slapa padaju u sredini pozornice a kretnje (po nitima, akrobacije u zraku) ne odskaču od pročišćene funkcionalnosti. Pod snopovima briljantno oblikovanog svjetla Marina Frankole.. Jasna Čižmek Tarbuk, PLESNA SCENA.hr
..U izvedbi se Nikolina kreće prema gore po plastičnim nitima, što je novitet u umjetnosti novog cirkusa te je ujedno prva izvođačica zračnih akrobacija na ovom materijalu u svijetu.. Mirka Majoli, časopis Vita
Žensko tijelo na pozornici – moje tijelo – izvodi naizgled jednostavne radnje koje su za to specifično tijelo izrazito bolne. Fokus je na mogućnostima i granicama bola u tijelu.
Svoje sam tijelo postavila kao objekt u prostor. Rastavljajući dijelove tijela u pokretu i istražujući ih pojedinačno, tragam za svojim specifičnim mogućnostima i granica boli. Svaki dio tijela najprije tretiram kao jedan sloj, a zatim slojeve spajam rekonstruirajući cjelinu ljudskog, mog tijela što otvara nove mogućnosti kretanja. Kroz objektivizaciju i rastavljanje svojeg tijela na dijelove, tražim sintetski put do subjekta – mene. Počinjem od mehaničkog gibanja tijela-objekta, prema individualnoj subjektivnosti mog tijela. Subjekt komunicira kroz svaki pojedini sloj s publikom, zvukom, svjetlom, prostorom … Svi dijelovi su uključeni u sintezu.
"Jezik boli spaja feminizam i cirkusku umjetnost u svojoj izražajnoj sposobnost da se istovremeno bavi iskustvom fizičke patnje i napora da se to prevlada, ne samo kroz spektakularne fizičke akcije već kroz jednostavno žensko izvođenje." (Elaine Scarryja)
Koreografija i izvedba: Nikolina Komljenović / Marijana Radović / Sahara Surogat / Zuni / Vesna Pondeljak
Asistentica: Sanja Gergorić / Sanja Kraljica
Dramaturgija: Tena Bošnjaković
Glazba: Mijo Gladović /Jomi Ajjomi
Dizajn svjetla: Marino Frankola
Kostimografija: Sanja Gergorić i Nikolina Komljenović
Scenografija: Marino Frankola i Nikolina Komljenović
Produkcija: Nikolina Komljenović
Fotografija: Ivan Marenić i Bojan Markičević Haron
Rezidencije: : ekscena, Wiesen 55 e.V organization Berlin, Hrvatski institut za pokret i ples, Platforma.hr, DZIU Medika i Pučko otvoreno učilište Zagreb
Hvala: Maja Lesar, Josip Visković Viski, Bojan Markičević Haron, Ivan Marenić
ULAZ NA DONACIJE!
SAV PRIHOD OD ULAZNICA IDE IZVOĐAČIMA.