MIRJANA PREIS – Obljetnica rada
Što za jednog umjetnika znači OBLJETNICA? Što se sve dogodilo u ovih 50 godina mog aktivnog
bavljenja plesnom umjetnošću,kao plesača, koreografa i plesnog pedagoga?
Maja Đurinović, napisala je: ” Mirjana Preis je koreografkinja nenametljive, ali neobično duge prisutnosti na zagrebačkoj plesnoj sceni, više od 50 god. Plesačkim počecima vezana za Studio za suvremeni ples, tamo je i započela koreografirati, no već je dulje vrijeme samostalna; prati nove generacije, prepoznaje odraze i potencijale nekih svojih ideja u različitim plesačima i onda bez puno filozofije i suvišnih zašto? nastoji te koreografske ideje uhvatiti i scenski uprizoriti u komornim radovima. To aktivno promatranje plesača i autorska prilagodba njihovom trenutnom habitusu rezultiralo je sjajnim autorskim i izvođačkim, kazališnim i video kreacijama; poodsjetit ću na Sanju Zimmer Suzanin dnevnik, Dinu Ekštajn i Bojana Valentića Kaputt, Branka Bankovića Starost/Alzheimer Cafe, Inu Sladić Tijelo, Anu Vnučec, Strah.” (plesnascena.hr, 12. travnja 2019.)
MIRJANA PREIS
Godine 1970. završila je Školu za ritmiku i ples, a 1976. diplomirala Komparativnu književnost i Latinski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Od 1970. do 1987. članica je Studija za suvremeni ples, s kojim je nastupala u zemlji i inozemstvu plešući u svim projektima ansambla. Stručno se usavršavala u Kölnu, New Yorku, Londonu i Parizu. Status slobodne umjetnice dobila je 1974. Od 1987. stalno je zaposlena u Učilištu Zagrebačkog kazališta mladih kao plesna pedagoginja i koreografkinja. Surađivala je s Hrvatskom radiotelevizijom na videoprojektima Prolazna soba i Rubato u režiji Nane Šojlev, s kojima je gostovala na festivalima u Francuskoj i Njemačkoj. S videom Suzanin dnevnik sudjelovala je u projektu European Video Dance Exchange. Neki od navedenih projekata satelitski su emitirani na umjetničkim programima raznih televizija. Dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju predstavu 2004. Kaputt i strukovne nagrade UPUH-a 2012.
2016. nominacija za najbolju koreografiju i mušku ulogu za predstavu Starost / Alzheimer Cafe
/
Od 1977. ostvarila je brojne koreografije : Igra (1977), Volpone (Ben Jonson, Splitsko ljeto 1977), Preludij za poslijepodne jednog fauna (1979), Studio for Image (1981), Traženja (1985), Metamorfoze (1986, gostovanje u Seulu), Ptice (1989), Prolazna soba (1990, gostovanje u Grčkoj), Exhibition (1991), Rubato (1992, video prikazan na festivalima Grand Prix International Video Danse u Parizu i Dance Screen u Frankfurtu), Suzanin dnevnik (1992, Video Danse u Parizu), Big iz bju;tiful (1999, gostovanje u Almadi), Ukradena cipela (2000, Dance and the Child International, konferencija u kanadskoj Regini), Kaputt (2003, gostovanja u Peruu i Portugalu), Žena koja puno priča (2005, gostovanja na High Fest u Erevanu, Milanu, CIFET-u u Kairu), Maraton (2007, gostovanja u Grazu, Skopju, Ljubljani, Slovačkoj, Sarajevu), Gyekenyes band (2008), Monster Tamer (2009, projekt Dance Exploration Beyond Front@), P/okreni se (2010, predstava kreativne radionice MSU-a i ZKM-a, zajedno s Desankom Virant), Leda (Miroslav Krleža, režija Boris Svrtan, koreografija Mirjana Preis, GDK Gavella, 2011), Muž + žena = kuhinja (2011), Na putu prema gore (2013), Tijelo (2014), Starost/ Alzheimer Cafe (2015. Mogući Koncert / granice (2016.) Adam i Eva ( Htv 2013/14) Podešavanje prostora 2017. Strah /2018./
U predstavi sudjeluju . Mirjana Preis i Branko Banković / kao izvođači i moderatori
Montaža filma : Miro Manojlović