MEDUZA
Meduza je uobičajeni naziv za žarnjaka čiji izgled podsjeća na zvono ili klobuk. To je jedan od najstarijih organizama sa živčanim sustavom na svijetu, čije tragove nalazimo i u vremenu koje je od danas odmaknulo već 500 milijuna godina. Iako je njezina vrsta nevjerojatno prilagođena životu u vodi, i u morima i u rijekama, gdje krakovima žari sve što joj prijeti, meduzina je sudbina samo jedna: nakon smrti polip na morskom tlu koji će rasti u novu meduzu.
Gorgona Meduza grčka je mitska junakinja, o kojoj prvi zapisi dolaze iz 8. stoljeća prije nove ere, jedna od triju sestara rođenih u čudovišnoj obitelji. Ipak, Meduza isprva nije bila čudovišna kao njezine sestre. Krasila ju je zlatna kosa s predivnim uvojcima, koji su uhvatili pozornost i jednog od bogova s Olimpa. Kao i u svim mitovima, postoji više izvora koji se bave temom Meduzina pretvaranja u čudovište. U nekima se kao razlog navodi puka prijevara i Meduzino zavođenje Posejdona, Atenina supruga. Drugdje se spominje nasilni nekonsenzualni seksualni odnos na kojem Posejdon inzistira i uspijeva u tome. Iako su različiti putovi do Meduzine konačne sudbine, ipak je njezina sudbina samo jedna – Atena njezine zlatne uvojke pretvara u zmije i preobražava je u čudovište. Zatim dolazi Perzej te će joj odrezati glavu, upravo zbog njezine novostečene čudovišne prirode. Naime, koga god je Meduza pogledala u oči smatrao se prijetnjom – ostao je okamenjen. I prije i nakon smrti Meduza je žena bez tijela te će njezina glava, obestjelešena, funkcionirati kao oružje raznim grčkim junacima koje skamenjuje sve ispred sebe. Zapravo, Meduza je mitološko mjesto u kojem se preklapaju suvremene silnice identiteta, usamljenosti, prava na vlastito tijelo i nepravde bez krivnje. Zapravo, pojam meduza odnosi se na sve žarnjake u stadiju razvitka koji se naziva slobodnim plivanjem.
Predstava koja nosi to jedno ime s dvama entitetima, duboka i stara, ljudska i životinjska – MEDUZA je entitet u kojem se izvedbom premrežava žar vječna života s kamenom smrti, u slobodnom plivanju. Njihova sudbina više nije samo jedna.
Koreografkinja: Zrinka Lukčec Kiko
Dramaturg: Patrik Gregurec
Koautori i izvođači: Katarina Arbanas, Adriana Josipović, Bernabe Romero
Autor glazbe: Bernabe Romero
Kostimografkinja: Emina Kušan
Oblikovatelj svjetla: Katarina Arbanas
Oblikovateljica vizuala i fotografija: Majda Petković
Kamera, montaža i video-produkcija: Sven Copony
Tehnička podrška: Saša Fistrić i Duško Richtermoc
Produkcija: Plešimedo, 2023.
Projekt je ostvaren u suradnji sa Zagrebačkim plesnim centrom.
Projekt podupiru Ministarstvo kulture i medija RH i Grad Zagreb.
—
NAPOMENA: U predstavi se koristi stroboskop. Intenzivno bljeskanje ili pulsiranje svjetla s različitim frekvencijama može izazvati epileptički napadaj kod ljudi koji pate od fotosenzitivne epilepsije.