FIGURE, FIGURE
početnu inspiraciju za ovaj plesni ep crpimo iz eseja the end of the poem giorgia agambena. u tekstu stoji kako poezija nastaje u napetosti između zvuka i značenja. mogućnost opkoračenja poeziju dijeli od proze: trenutak kada se rima ne podudara s krajem misli. ali što se događa kad pjesma završi? kad mogućnost opkoračenja više ne postoji? je li kraj pjesme kriza stiha i poništenje poetskog? analizirajući baudelaireovu pjesmu i njezin kraj, proust komentira kako je pjesma odjednom uništena, kako je ostala bez daha. walter benjamin za kraj druge baudelaireove pjesme piše da pjesma odjednom samu sebe prekida. kao da pjesma zapravo ne može imati kraj, jer kraj podrazumijeva ono što poeziji nije imanentno – podudaranje zvuka i značenja. oslanjajući se na valeryjevu opservaciju da je poezija prozi ono što je ples hodu, opsesiju krajem pjesme prenosimo na pokret. što je kraj pokreta? (što je početak plesa?)
u kojem trenutku hod postaje plesom?
što ako kraj postane početak?
tražeći odgovor, pokret zaustavljamo u pozama.
statičnim figurama.
istražujući pojam figure u svakodnevici, književnosti, sportu i plesu, stvaramo krajolike tijelom. krajolike figura u pokretu. ispitujemo odnos prema (vlastitoj) figuri, tjeramo ju izvan granica prije uspostavljenih pokreta. izlažemo se. koliko nam je ugodno u očekivanoj ženskoj figuri? što je očekivana ženska figura? što ako pretjeramo? koja je granica i postoji li? figura u pokretu postaje ples. donosi niz novih asocijacija i emocija. koje su nam od njih prihvatljive, koje nisu? što one za nas znače i trebaju li nešto značiti? što je tipična figura suvremenog plesa?
pet pjevanja zamišljeno je ovdje kao posveta plesu.
tijelu.
figuri.
kraj(u).
koreografija: martina tomić
dramaturgija: ivana đula
izvedba: dina ekštajn, ida jolić, ana mrak
glazba: luka vrbanić
svjetlo: anton modrušan
kostim: ana fucijaš
grafičko oblikovanje teksta: oaza
vizual: lena kramarić
fotografija i promotivni materijal: matija kralj
produkcija: tena bošnjaković i ivan mrđen za Studio za suvremeni ples
koprodukcija: zagrebački plesni centar kroz nerezidencijalnu podršku
hvala: branko banković, ana vnučec, ana kreitmeyer, aleksandra jurišić rastović