DIŠI

„Topin ruke do po lakta. Kažu, tako diran cili svit…ˮ Promatrajući problem onečišćenja mora kroz prizmu pokreta i poezije, ova predstava pokušat će dočarati tu slanu, plavu masu koja se pokušava oduprijeti težini i gušenju otpadom. Pet izvođača svojim će tijelima donijeti teške valove i njihovo kretanje, boreći se za zrak, sugerirajući kako nas sve to čeka u budućnosti koja i nije toliko daleko. Metafora mora proširena je time na čovjeka kao biće koje se i samo bori za zrak, onečišćeno vanjskim, ali i unutarnjim, intimnim čimbenicima, dok je more jedno od njegovih utočišta spokoja i dubokog disanja. No može li čovjek doći do zraka uz more koje se i samo guši?

Koreografija: Ivona Grubišić Pupić
Dramaturgija i tekst: Ivona Marciuš
Dramska izvedba: Mirna Mihelčić
Izvedba: Matija Čićić, Raffaella De Luca, Ivona Grubišić Pupić, Karlo Topolovec, Judita Tripar
Oblikovanje svjetla: Luka Črnelč
Fotografija: Katarina Hrabar
U suradnji sa Zagrebačkim plesnim centrom