BAZEN U DVORIŠTU

Ideja o tijelu u letu, o osjećaju kao da nemaš težine, kao da te drži zrak, pa te pusti, pa si na tren točno u balansu koji nestane čim ga osvijestiš – kratkotrajno postignuće s dugotrajnim dojmom. Mi smo to radili, mi smo tako učili. Pokušavaš dok ne prođe, katkad se to moglo izmjeriti, a katkad nije. Prebacim težinu prema naprijed i to me pogurne u pad koji pokušavam kontrolirati na svoj način, ti krećeš poslije mene. Glatka okrugla rupa od asfalta ispunjena je našim pokušajima. Katkad cijelo popodne, katkad cijeli dan. Ponosna sam na nas. Razočarana sam zbog nas. Nije mi svejedno, a znam da nije ni tebi. Mi ovdje dijelimo motivaciju kao što dijelimo vodu kad je netko žedan, kao što dijelimo vrijeme i kao što dijelimo zrak. Uskoro će mrak, moram sad ići, vidimo se sutra. Jedva čekam da opet krenemo.

Priče se znaju mijenjati jako brzo, i mi onda s njima.

Sjećaš li se kad smo hvatali tlo pod nogama?

Dana 3. srpnja 2013. SC Pool je spašen. Potpora je dolazila sa svih strana, strojevi su zaustavljeni. Sretna kuća je stradala, kulturna scena Studentskog centra urušava se već dulje vrijeme, ali SC Pool je ostao na mjestu.

Dana 9. kolovoza 2019. SC Pool je srušen. Ovoga puta smislili su učinkovitiju strategiju. Pool nije izdržao, a sjećanja, nasreću, ne mogu odnijeti bagerima. Ostaje žal za svjetlijim vremenima i Studentskim centrom kao nezaobilaznim punktom urbane kulture, ne samo studentske i ne samo zagrebačke. Ali dok je asfalta, bit će i skejtanja.

Ideja i koncept: Ema Crnić, Šimun Stankov

Koreografija: Ema Crnić

Izvedba: Margareta Firinger, Marta Habulin, Ema Kani, Eva Kocić, Una Štalcar Furač

Glazba: Roko Crnić, Ivan Marojević, Miro Manojlović,

Scenografija: Jakov Habjan

Dramaturška podrška: Ivana Slunjski

Savjet za kostime: Zdravka Ivandija Kirigin

Oblikovanje svjetla: Toni Modrušan

Najavni video: Paula Skelin

Fotografije: Silvija Dogan

Oblikovanje plakata: Marin Remić

Produkcija: UO Škvadra