Uskoro više informacija.

Uskoro više informacija.

U sklopu novog programa Plesni dodaci, Zagrebački plesni centar 17. travnja u 19 sati donosi projekciju predstave JOHN, u režiji i koreografiji Lloyda Newsona, jednog od najistaknutijih autora fizičkog teatra, te renomirane kompanije DV8 Physical Theatre.

Što povezuje ljubav, seks i potragu za smislom? JOHN započinje kao istraživanje dostojanstvene smrti, ali prerasta u intimnu i hrabru ispovijest o ljubavi,

Uskoro više informacija.

U Zagrebačkom plesnom centru 8.4. od 17:00 do 18:00 sati bit će održan “Clavecin électronique” u izvedbi GOŚKE ISPHORDING.

Aleksandra Gryka odbija komentirati svoje radove ili dijeliti partiture. Njezine skladbe ostaju zatvoreni svjetovi, fragmentarni i neuhvatljivi, s narativima koji izazivaju više pitanja nego odgovora. U Youmecu, misao koja se šulja kroz bas i nepredvidljive arpeggije, luta između osjećaja suspenzije i otpuštanja. Kroz agresivne klastere, šljapkajuće i grebajuće zvukove elektronike, kulminira koncertantnim raveom nalik zloslutno-misterioznom soundtracku filma.

Solo izvedba ZHIVILA Lucije Romanove predstavlja intimno putovanje koje istražuje njezin složeni odnos s alkoholom. Ova izvedba koristi poetičnost tijela i glasa kako bi vodila publiku kroz različite perspektive i dimenzije tog specifičnog odnosa. Kroz fizikalnost i tekst, Lucija se otvara pred gledateljima, iznoseći niz introspektivnih misli i emotivnih intenziteta. Počevši od prvih koraka inicijacije, preko duboke analize i iscrpljivanja, pa sve do trenutka obnove značenja rituala, Lucija oscilira na tankoj liniji između kontrole i zanesenosti.

Mi smo otvorene svijetu: Mi smo nevjerojatna tijela

Nevjerojatna tijela – drugačija logika tjelesnosti

Ne želimo se kretati u kategorijama već proživljenog svijeta i njegovih manipulacija poznatim te u preoblikovanju i sofisticiranju postojećeg, već želimo naivni dodir sa svijetom, jer za nas je svijet „već tu” u njegovu izvornom opisu iskustva takvom kakvo ono jest, kao neotuđiva prisutnost.

Svijet nije ono što mislimo, već ono što živimo. Mi smo otvoreni svijetu čija tijela drugačijom logikom utjelovljuju skrovitu umjetnost imaginacije kojoj nikako ne pristaje dramaturška psihologija preslagivanja znanog i njezinih unaprijed stvorenih obrazaca po kojima bi se morala kretati naša tijela.

Predstava ON(TH(E))LINE istražuje koncept linije kao simbola formacije, strukture i neminovnosti u društvenim normama. Kroz ples, predstava prikazuje borbu pojedinca u suočavanju s vlastitim ograničenjima, unutarnjim strahovima i nesigurnostima te put prema oslobođenju i postizanju osobnog smisla. Plesači se kroz različite faze izvedbe suočavaju s fizičkim i emocionalnim blokadama, razvijajući u isto vrijeme svijest o vlastitim granicama. Kroz ovu introspektivnu transformaciju predstava progovara o procesu riskiranja, traženja unutarnje slobode i stvaranja povezanosti među ljudima.

Polazeći od impulsa za otkrivanjem slojeva vlastitog identiteta i želje za njegovim ogoljenjem, Dora Brkarić i Iva Katarinčić sirovim eksponiranjem izazivaju šablone ženskog identiteta pronađene u vlastitim tijelima. Proučavajući korijene odrastanja u Istri; sakupljena iskustva, osjećaje, ali i mitologiju, simboliku i rituale utkane u tkivo, propituju epitete s kojima su se oduvijek poistovjećivale i kako oni oblikuju njihovu stvarnost. S T R I P T E A S E je ekstatična izvedba koja poziva na guljenje slojeva koje tijelu nameće okolina,