THE LOVE BEHIND MY EYES / QUEER ZAGREB SEASON 2024.
The Love Behind My Eyes, plesna predstava – Ali Chahrour (Libanon)
Predstava “The Love Behind My Eyes” je dio trilogije “Love” Alija Chahroura, a bavi se različitim mitovima o ljubavi i strasti temeljenim na arapskom nasljeđu. Predstava je inspirirana arapskom pričom, koja govori o tragičnoj i zabranjenoj ljubavi između Mohameda Bin Daouda, teologa, učenjaka i pravnika, i Mohameda Bin Jamee, mladića iz Isfahana. Mnoge su priče arapskog naslijeđa neispričane,
IMAGINES
Riječ psiha, u grčkoj mitologiji, ljudska je duša, personificirani duševni i duhovni čovjekov život. U likovnim umjetnostima prikazivali su ju kao pticu, leptira ili krilatu djevojku. Vizualni i simbolički prikaz duše i u mnogim drugim kulturama predstavlja leptir, a njegova metamorfoza iz ličinke u jedinku s krilima kojoj su dostupne visine, sloboda i let, predstavlja metamorfozu duše. Metamorfoza leptira događa se kroz svojevrsnu “smrt” ličinke, kroz pad u zaborav: njezini se organi rastaču, dekonstruiraju i reorganiziraju u buduće organe leptira.
SELFIEMORPHIA
Nemogućnost odvajanja, i istovremena nezaustavljiva potreba za odvajanjem.
Od grupe. Kolektiva. Identiteta. Djelića identiteta. Ideje. Prostora koji se urušava. Prostora kojeg možda nikad nije ni bilo, no ne znači da ga nikad neće biti.
Slavlje bivanja zajedno.
Odlasci i povratci, da bi se ponovno otišlo. Koji mijenjaju nas, kao i one u koje se vraćamo.
Urušavanje.
Fragmentiranje.
PRIČE IZ TIŠINE
Priče iz tišine daju nam uvid u dio ljudske prirode koji se ne vidi golim okom. Predstava koreografski vokabular vuče iz nestandardnog i nestereotipnog ponašanja ljudi koji se ne uklapaju u društvenu normu.
Sastoji se od šest priča, a svaka je naslovljena kao poglavlje u vizualno-plesnoj knjizi s glazbom Sebastijana Duha te videom i rasvjetom Boruta Bučinela koja briše granicu između mašte i stvarnosti.
Tijelo je ovdje ranjivo i okrenuto sebi, razapeto između emocionalnih i fizičkih stanja.
IZMEĐU NAS 3
Zašto je uvijek sve po tvom?
Zašto uvijek spavaš?
Zašto se ti ne možeš strpiti?
Zašto nikad ne jedemo u 360?
Zašto ti nikad nije dovoljno dobro?
Zašto su mame uvijek dosadne i pametuju?
Zašto uvijek moram ponoviti sve 3 puta?
Zašto mame ne žele igrati nogomet?
Između nas 3 nastavak je suradnje na projektima Između nas i Kako je bolje biti mačka u Dubrovniku u kojima su se dramaturginja Ivana Đula,
TRANSFORMERI 3
Što se događa kada ekran i kamera postaju komunikacijskim alatom plesa s drugima, ali i sa samim sobom, pokušavamo odgovoriti u duetu Ide Jolić i Marina Lemića. Koristeći se tehnološki pametnim uređajima i platformom za videosastanke, suprotstavljamo tijela u pokretu kamerama i ekranima, što stvara ritmizirani razgovor.
Tehnologija postaje interaktivnom potporom u komunikaciji dvaju tijela na pozornici. Korelacija odnosa izvođača s ekranima i kamerama stvara sukob stvarnosti i rascjepljuje njihov odnos dok istovremeno flertuje s mijenjanjem percepcije viđenoga i stvarnoga.
KRIK
Plesna predstava Krik Novi potencijali tjelesnosti pokušaj je osmišljavanja novih ili drugačijih potencijala tjelesnosti koji izviru iz pojma tijela kao medija prirode, odnosno onog što jesmo u svojoj živoj tjelesnosti.
Pokret je to kao izazov u kojem je plesač uronjen u stihiju dodira, geste.
On je tjelesni dodir površine koji ne ostaje zabilježen ili označen u prostoru, već nastaje i nestaje u momentu.
Pokret nastaje u hipu,
ANNA KARENJINA
ANNA KARENJINA: HOĆU LJUBAV, A LJUBAVI NEMA.
/ odgovor na roman Lava Tolstoja iz 1877. godine, uz klavirsku glazbu Sergeja Rahmanjinova /
Ko zna? (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti – velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
DIŠI
„Topin ruke do po lakta. Kažu, tako diran cili svit…ˮ Promatrajući problem onečišćenja mora kroz prizmu pokreta i poezije, ova predstava pokušat će dočarati tu slanu, plavu masu koja se pokušava oduprijeti težini i gušenju otpadom. Pet izvođača svojim će tijelima donijeti teške valove i njihovo kretanje, boreći se za zrak, sugerirajući kako nas sve to čeka u budućnosti koja i nije toliko daleko. Metafora mora proširena je time na čovjeka kao biće koje se i samo bori za zrak,