Vježbanje suosjećanja novi je projekt Nikoline Komljenović, nastavak njezine autorske prakse u kojoj tradicionalne cirkuske alate – svilu, užad i trapez – zamjenjuje tankim ribarskim najlonom (krenom), stvarajući prostor delikatne, a snažne izvedbene metafore.
Performans se odvija među trima zastorima flaksa – prozirnim, napetim linijama koje razapinju prostor, omeđujući ga zvukovima, videima i svjetlom.
Ovi elementi evociraju strah, neizvjesnost i nasilje koje je prisutno, ali nevidljivo; sve ono što se događa onkraj granica našeg pogleda,

VAŽNA OBAVIJEST!
Zbog nepredviđenih okolnosti, predstava JEDNOM DAVNO SUTRA seli se iz Zagrebačkog plesnog centra u predivnu Dvoranu Polanec Zagrebačkog kazališta mladih – ali ne brinite, termini ostaju isti!
Karte su i dalje dostupne online ili na blagajni ZKM-a sat vremena prijke izvedbe – požurite po svoju! Kupljene ulaznice vrijede i na novoj lokaciji.

Sve upite oko eventualnih nejasnoća, molimo slati na mail: domino.artprojekt@gmail.com

——–

Festival performansa i izvedbenih umjetnosti Perforacije održat će se po 17. put od 24. do 28. lipnja.

Perforacije su prostor umjetničkog eksperimenta i propitivanja, a jedan od najvažnijih ciljeva festivala je produkcijska i koprodukcijska podrška nezavisnoj umjetničkoj sceni. Četiri premijere i tri reizvedbe uz nezaobilaznu Noć performansa pretvorit će Zagreb u izvedbeno središte preplitanja kultura, priča, umjetničkih izraza i medija.

Ovogodišnje izdanje Perforacija otvara premijera Aleksandre Janeve Imfeld, Brune Isakovića i Mije Zalukar pod nazivom Jednom davno sutra u Zagrebačkom plesnom centru.

Tradicionalno, pred sam kraj sezone, 18. lipnja 2025. s početkom u 19 h, na programu ZPC-a naći će se i izvedba PLESNE PRODUKCIJE EDU ZPC-a.
Program izvode polaznici i polaznice plesnih tečajeva grupa plesnih pedagoga Marina Lemića, Zrinke Lukčec Kiko, Alexandre Madsen, Mateje Miković i Ive Višak.

Lokacija i termin: Crni studio ZPC-a, s 18. lipnja s očetkom u 19:00 h

Svoje ulaznice možete kupiti online ili na blagajni ZPC-a

U sklopu trećeg ciklusa programa Plesni dodaci, Zagrebački plesni centar s ponosom najavljuje projekciju dokumentarnog filma Louise Lecavalier: In Motion.

Louise Lecavalier: In Motion donosi inspirativnu priču o ovoj neumoljivoj stvarateljici koja je 1980-ih, zajedno s koreografom Édouardom Lockom, revolucionirala suvremeni ples, a danas njezina solo karijera doživljava međunarodni procvat. U dobi od 58 godina, Louise Lecavalier prava je živa legenda,

Studio za suvremeni ples, kao jedna od ključnih institucija suvremene plesne scene u Hrvatskoj, prepoznaje važnost očuvanja vlastite bogate baštine kroz nove, svježe interpretacije. U tom duhu pokrenut je ciklus obnove i adaptacije antologijskih predstava iz vlastitog repertoara, s ciljem prijenosa znanja, iskustva i estetskih vrijednosti na najmlađe generacije plesača – Podmladak Studija.

Prva predstava u tom nizu je kultno “Posvećenje proljeća” premijerno izvedeno 2004. u koreografiji Matjaža Fariča. Ova nova verzija,

Funny Games uprizoruje igru između izvođača i publike te plesača i glumice koja se promatra kroz prizmu promašaja uspostave opipljivog odnosa. Gledatelji su pozvani poviriti u intimu nekog bezimenog para, možda u zoru nakon neuspjelog kućnog partija, u intimu dvaju izvođača koji se u tami kazališne kutije bore za pozornost i empatiju gledatelja, u arhetipski labirint smiješnih muško-ženskih igara ovisnosti. Taj bezimeni par igra poznate manipulativne igrice, jedni s drugima, katkad s publikom.

Ova: Gratia treći je dio trilogije plesnih predstava Ova, u kojoj se Anika Cetina i Valentina Miloš bave temom uprizorenja pitanja vezanih za ideju života i smrti unutar kazališnog nasljeđa.

Predstava smješta rad autorica u odnos koji bi se najbolje usporedio sa slikarom koji maglovito nebo i ozbiljne, tmurne krajolike slika vedrim duhom, s užitkom i mirom. Njegova je narav oboje. Ova: Gratia, kao odgovor i zaključak trogodišnjeg bavljenja temom,

Mi smo otvorene svijetu: Mi smo nevjerojatna tijela

Nevjerojatna tijela – drugačija logika tjelesnosti

Ne želimo se kretati u kategorijama već proživljenog svijeta i njegovih manipulacija poznatim te u preoblikovanju i sofisticiranju postojećeg, već želimo naivni dodir sa svijetom, jer za nas je svijet „već tu” u njegovu izvornom opisu iskustva takvom kakvo ono jest, kao neotuđiva prisutnost.

Svijet nije ono što mislimo, već ono što živimo. Mi smo otvoreni svijetu čija tijela drugačijom logikom utjelovljuju skrovitu umjetnost imaginacije kojoj nikako ne pristaje dramaturška psihologija preslagivanja znanog i njezinih unaprijed stvorenih obrazaca po kojima bi se morala kretati naša tijela.