Solo izvedba ZHIVILA Lucije Romanove predstavlja intimno putovanje koje istražuje njezin složeni odnos s alkoholom. Ova izvedba koristi poetičnost tijela i glasa kako bi vodila publiku kroz različite perspektive i dimenzije tog specifičnog odnosa. Kroz fizikalnost i tekst, Lucija se otvara pred gledateljima, iznoseći niz introspektivnih misli i emotivnih intenziteta. Počevši od prvih koraka inicijacije, preko duboke analize i iscrpljivanja, pa sve do trenutka obnove značenja rituala, Lucija oscilira na tankoj liniji između kontrole i zanesenosti.

Mi smo otvorene svijetu: Mi smo nevjerojatna tijela
Nevjerojatna tijela – drugačija logika tjelesnosti

Ne želimo se kretati u kategorijama već proživljenog svijeta i njegovih manipulacija s – poznatim kao i u preoblikovanju i sofisticiranju postojećeg, već želimo naivni dodir sa svijetom, jer za nas svijet je “već tu” u njegovom izvornom opisu iskustva takav kakav ono jest, kao neotuđiva prisutnost.

Svijet nije ono što mislimo, već ono što živimo.

Predstava ON(TH(E))LINE istražuje koncept linije kao simbola formacije, strukture i neminovnosti u društvenim normama. Kroz ples, predstava prikazuje borbu pojedinca u suočavanju s vlastitim ograničenjima, unutarnjim strahovima i nesigurnostima te put prema oslobođenju i postizanju osobnog smisla. Plesači se kroz različite faze izvedbe suočavaju s fizičkim i emocionalnim blokadama, razvijajući u isto vrijeme svijest o vlastitim granicama. Kroz ovu introspektivnu transformaciju predstava progovara o procesu riskiranja, traženja unutarnje slobode i stvaranja povezanosti među ljudima. Ovaj dinamičan i emotivan proces vodi do otkrića osobnog smisla gdje izlazak iz linije postaje čin oslobođenja i stvaranja novih mogućnosti.

Polazeći od impulsa za otkrivanjem slojeva vlastitog identiteta i želje za njegovim ogoljenjem, Dora Brkarić i Iva Katarinčić sirovim eksponiranjem izazivaju šablone ženskog identiteta pronađene u vlastitim tijelima. Proučavajući korijene odrastanja u Istri; sakupljena iskustva, osjećaje, ali i mitologiju, simboliku i rituale utkane u tkivo, propituju epitete s kojima su se oduvijek poistovjećivale i kako oni oblikuju njihovu stvarnost. S T R I P T E A S E je ekstatična izvedba koja poziva na guljenje slojeva koje tijelu nameće okolina,

U sklopu novog programa Plesni dodaci, Zagrebački plesni centar donosi projekciju plesnih filmova Borisa Charmatza – Les Disparates i Levée te razgovor o njegovu radu, i to 20. ožujka od 20 sati. Boris Charmatz je poznat po svojem inovativnom pristupu plesnoj umjetnosti i redefiniranju granica scenskog izraza te po radovima koji istražuju kolektivne pokrete, spontanost i odnos tijela i prostora, a njegova djela često uključuju elemente improvizacije i društvenih istraživanja.

Ovaj dokumentarni film slavi nevjerojatna postignuća prvih deset godina skupine National Youth Dance Company (NYDC) iz Ujedinjenog Kraljevstva i njezina dalekosežnog utjecaja na sve uključene. Posljednjih 10 godina NYDC okuplja talentirane mlade plesače iz cijele zemlje omogućujući im rad s vodećim umjetnicima i stvaranje izvedbi na svjetskoj razini.

NYDC je vodeća engleska plesna kompanija za mlade pod vodstvom Sadler’s Wellsa. Film uključuje intervjue s gostujućim umjetničkim direktorima, kao što su renomirani koreografi Jasmin Vardimon,

Predstava 3plet vodi djecu u svijet neobičnih, ali simpatičnih bića – Ljubav, Stid i Krivnja. Iako se ove složene emocije često dijele na pozitivne ili negativne, ova bića, bez obzira na svoju emocionalnu narav, svima su nam bliska i draga.
Od najranije dobi suočavamo se s vrtlogom emocija i stanja a ova predstava ima za zadatak kanalizirati te emocije u dinamičnu plesnu priču koja pruža uvid u maštovito putovanje dječjeg uma.
Ponekad tužna,

Susret sa samim sobom (solo) je predstava suvremenog plesa autorica Anđele Bugarije i Kristine Lisice, praćena izložbom fotografa Antonia Stipinovića. Kao titl koji prati film, izložba prati predstavu skicirajući (potrebna) ogoljenja kako bi odnos sa samim sobom uspio.

Kroz medij plesa, filma i fotografije, izvođačica propitkuje kako sagledati, razviti i koristiti vlastite resurse za ravnotežu mentalnog i fizičkog zdravlja.Kada se ne možemo pronaći u vlastitom tijelu, možda je vrijeme da mu se vratimo.Tijelo je mjesto susreta,

Prolazno istražuje prostor između sjećanja i sadašnjeg trenutka. Rad je nastao iz perioda kada je tijelo izgubilo svoju nekadašnju sposobnost kretanja, dok je istovremeno želja za plesom ostala snažno prisutna.
Kroz projekcije, glas i minimalne pokrete, umjetnica stvara višeslojno iskustvo gdje prošlost susreće sadašnjost. Struktura izvedbe je fluidna poput samog sjećanja, dok se pokreti oblikuju kroz filter trenutka u kojem nastaju.
Prolazno je meditacija o privremenosti i konstantnoj promjeni odnosa između tijela i prostora.,