FANTAZMIJA – poetski teatar u sjenama

„Svjetlost je aktivna, a sjena pasivna, i svjetlost nije odvojena od sjene i prodire u nju samo ako joj se za to dâ vremena” – Alfred Jarry

Projekt Fantazmija – poetski teatar u sjenama nastao je kao eksperimentalno propitivanje odnosa sadržaja i forme u suvremenom kazališnom diskursu te upotreba različitih kazališnih tehnika i tehnologija. Naime, predstava je ponikla iz rada na poetskom predlošku koji se na sceni izvodi plesom i scenskim pokretom, glumom, potom lutkarskim tehnikama – radom s marionetom, kazalištem sjena, crnim teatrom te animacijom tijela i dijelova tijela. Osim toga, u predstavi su glazba i produkcija različitih tonova i šumova (kao i glazba uživo) sastavni dio komada, svojevrsni virtualni lik, a ne samo zvučna kulisa. Jedna je od ideja projekta da se temeljna struktura bilo kojeg poetskog predloška per se (kojim se u kazalištu na različite načine koristi od antike) s pomoću suvremenih kazališnih tehnika i tehnologije pokuša prenijeti publici, uz najmanju moguću upotrebu dramaturških postupaka. Tako je svaki gledatelj u prilici da bude dramaturg koji oblikuje svoju priču. Primjerice, priču o svim ženama iz perspektive jedne žene.

„To je predstava koja se kreće kao misao; kao i kod čovjeka – misli se ne zaustavljaju sve dok jednoga dana ne zaklopimo oči i nema nas više, nema misli, one odlaze skupa s nama, nema više glazbe, nema tempa i nema vremena, nema prostora. Kraj, završetak predstave je ogoljenje, skidanje svih slojeva koje čovjek za života nanosi na sebe da bi preživio. Mukla tišina, svijeće se gase i u zraku ostaje pitanje: što dalje. A dalje je sve ono, i samo ono što publika osjeća.” (Citat iz diplomskog rada Moderni poetski diskurs u lutkarskoj naraciji u predstavi ‘Fantazmija poetski teatar u sjenama’ Aleksandre Demše, Umjetnička akademija u Osijeku, 2016.)

Sanjaš li me još noću?

mene redovito na javi pobuđuju

snovi o sreći

našoj

kao da je neprekidno

neprekinuta

tama

u koju bez udisaja uranjam

s mjesecom na leđima

svakih 24 sata

Sanjaš li me još noću?

kad sam odsutna kao urlik

ishlapjele noćne more

nisi me htio predati noćnoj

straži tada

hvala ti

dospjela sam neopazice otrčati

počasni krug

oko devetog kruga

prsnule su sapi prvog konja u

šokiranom gledalištu

napor je bliži smrti nego

svjetlost koja te svakog jutra pita:

Sanjaš li me još noću?

 

(citat iz predstave Fantazmija – poetski teatar u sjenama)

 


Autori: Aleksandra Demše i Berislav Cimerman

Izvodi: Aleksandra Demše

Tekst i režija: Berislav Cimerman

 

 

Sljedeće izvedbe:

Predstava trenutno nije u rasporedu.